Prvi sukobi
Balvan-revolucijom nanesena je velika ekonomska šteta gospodarstvu Hrvatske zatvaranjem prometnica i prekidom špice turističke sezone. Zemljopisno područje koje je bilo zahvaćeno pobunom smješteno je u središtu Hrvatske i sadržavala je u sebi kritične odnosno strateške prometnice i infrastrukturu koja je spajala jug Hrvatske sa sjeverom. Zatvaranjem tih prometnica koje su spajale jug sa sjeverom, dovelo je do mnogih ekonomskih problema jer zbog nesigurnih cesta sva vozila koja su prometovala između Zagreba i Splita trebala su zaobilaznim odnosno duljim putem i s time se poskupio prijevoz robe i putnika. Prekidom prometnica i telekomunikacijskih čvorišta narušio se teritorijalni integritet tadašnje SR Hrvatske i time je nastalo dvovlašće na njenom teritoriju. Ovim činom isto se pokazivalo da vlast koja je došla na čelo Hrvatske nije bila u stanju svojim redarstvenim snagama i pravnim aparatom održati državni poredak tom području, iako je zakonski taj teritorijalni integritet i vlast unutar svojih granica bio navodno zajamčen Ustavom SFRJ iz 1974. godine. U narednom razdoblju Hrvatska je stoga poduzela aktivnosti u organiziranju novih struktura i snaga potrebnih za obranu svojeg suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti.
Sukobi u Pakracu (1991.) je oružani sukob između hrvatske policije i srpskih pobunjenika, kojega neki smatraju krajem Balvan revolucije i početkom Domovinskog rata. U sukobu nije bilo mrtvih i nije korišteno teško naoružanje, ali se kolokvijalno za njega uvriježio naziv "bitka": do tada doista takve ozbiljne oružane borbe nije bilo.
Oružani sukob hrvatskih policijskih postrojba s pobunjenim Srbima zbio se 1. ožujka 1991. Ovo je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima. Ovaj dan se u Pakracu obilježava svake godine kao obljetnica početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj.
Krvavi Uskrs (Plitvice, 1991.) je naziv za oružani incident 31. ožujka 1991. godine u kojem su pale prve žrtve u Domovinskom ratu.
Sukobljene strane u incidentu bili su redarstvenici MUP-a Republike Hrvatske s jedne strane i naoružani krajinski teroristi s druge. Sukob je rezultirao smrću po jedne osobe s obiju strana i značajno je pogoršao etničke napetosti koje su, kao posljedica projekta velikosrpske ekspanzije u SFRJ eskalirale krajem 80.-ih godina 20. st. i postale jedan od katalizatora procesa koji su doveli do velikosrpske oružane agresije na Republiku Hrvatsku. Redarstvenici MUP-a RH upali su u zasjedu pobunjenih Srba kod Plitvica, pri čemu je s hrvatske strane poginuo mladi Josip Jović iz Aržana, a sa srpske Rajko Vukadinović, teritorijalac tzv. Krajine.
Pokolj u Borovu selu (1991.) je zločin koji su 2. svibnja 1991. godine počinili pobunjeni hrvatski Srbi. Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj.
U noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine dvije policijske ophodnje obavljale su izviđanje na cesti Borovo - Dalj, primijetivši srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo Selo namjeravali su ju skinuti. Na njih je zapucano iz privatne kuće. Pri obavljanju dužnosti dvojica policajaca ranjena su i zarobili su ih srpski pobunjenici a dvojica su se, ranjeni, vozilom uspjeli izvući. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 a ranjeno 23 policajaca.
Ubijeni i masakrirani hrvatski policajaci pripadnici Specijalne jedinice policije Vinkovci: Stipan Bošnjak iz Nuštra (r. 1955.), Antun Grbavac iz Nijemaca (r. 1961.), Josip Culej iz Jarmine (r. 1966.), Mladen Šarić iz Novih Jankovaca (r. 1965.), Zdenko Perica iz Nuštra (r. 1965.), Zoran Grašić iz Otoka (r. 1969.), Ivica Vučić iz Vinkovaca (r. 1961.), Luka Crnković iz Otoka (r. 1970.), Marinko Petrušić iz Tovarnika (r. 1966.), Janko Čović iz Ivankova (r. 1965.), Željko Hrala iz Ivankova (r. 1968.) i Mladen Čatić iz Županje (r. 1971.).
U veljači 2012. godine, sud u Osijeku osudio je Milana Marinkovića za ratni zločin i osuđen na 3 i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca. Četiri ostale osobe (Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović) također su optužene, ali žive izvan Hrvatske pa nisu dostupne hrvatskome pravosuđu. U 2014. godini, Marinkoviću je Vrhovni sud Republike Hrvatske smanjio kaznu na tri godine nakon žalbe.
